Prijedlozi za izmjenu i dopunu Zakona o privatnoj zaštiti

mr. krim. Željko Cvrtila

Uvod

U tijeku je izmjena Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe tehničke zaštite (NN 198/03), koji bi trebao biti usvojen do kraja 2012. godine, oko kojeg se pokrenula javna stručna rasprava. Neki sudionici rasprave misle da bi prije donošenja tog Pravilnika trebalo mijenjati Zakon o privatnoj zaštiti (NN 68/03). Možda je stoga možda potrebno pogledati koje je promjene donio Zakon i dopunama tog Zakona i ima li prostora za njegove nove izmjene. Hrvatski je Sabor na sjednici održanoj 26. veljače 2010. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatnoj zaštiti, koji je objavljen u Narodnim novinama broj 31/10 i počinje se primjenjivati od 18. ožujka 2010. godine (u nastavku teksta: Zakon). Te izmjene i dopune odnosile su se na važna pravna pitanja, dok se Zakon o izmjenama i dopunama (NN 139/10) odnosio samo na radno vrijeme usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije.

Značajne izmjene i dopune

Odredbama članaka 2. je nadopunjen s nekoliko stavaka koji pojašnjavaju neke pojmove ili uvode nove. Tako je jasnije određen perimetar, uvodi se pojam zaštitarskog psa, objašnjava se što je to sve štićeni objekt koji tako postaje osim građevinskog objekta i vozilo, plovilo ili osoba. Uvodi se obveza da odgovorna osoba za poslove privatne zaštite mora biti zaposlena na najmanje pola radnog vremena. Definiran je pojam kritične infrastrukture. U članku 3. dodaje se stavak koji nameće obveze pravnim osobama i obrtnicima da ukoliko žele zaštititi svoju imovinu i zaposlenike, obvezno moraju angažirati tvrtku ili obrt koji ima odobrenje za obavljanje poslova privatne zaštite ili osnovati vlastitu unutarnju čuvarsku službu. Takav stav zakonodavca svakako ide u korist zaštitarskim tvrtkama i moguće će povećati broj zaposlenih u zaštitarskom sektoru, ali je pitanje hoće li moći svaki poslovni subjekt biti u mogućnosti platiti zaštitare, pa bi se moglo dogoditi da neki poslovni subjekti zapravo, unatoč želji da se zaštititi imovina i zaposlenici, ostane ne zaštićena zbog nedostatnih financijskih sredstava. Upitno je može li država uopće nekome nametati način štićenja privatnih vlasničkih dobara. Članka 5. sada regulira da sve pravne osobe i obrtnici da bi obavljali poslove osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, moraju imati posebno odobrenje nadležne policijske uprave. Odredba je zapravo pooštrena i tražit će se ulaganja dodatnih financijska sredstva zaštitarskih tvrtki.

Cijeli članak 8. je izmijenjen, i bolje regulira štićenje oko štićenog objekta, iako nepotrebno naglašava osobu jer je ona u članku 2. svrstana pod štićeni objekt. Također je uvedena obveza izvješćivanja policijske uprave o početku obavljanja
poslova privatne zaštite na javnoj površini i prilaganja ugovora, najmanje 24 sata prije početka. Ovdje je možebitno proširena mogućnost čuvanja štićenog objekta, pa i javnog prostora i tehničkom zaštitom (nije jasan odnos stavka 2. i stavka 3.). Također je u članku 43. izmijenjen stavak 2., koji izričito dozvoljava primjenu tehničke zaštite na javnim površinama. To treba pozdravit. Ipak, ovdje je upitana ustavna kategorije prava na privatnost, pa bi trebalo razmisliti o uvođenju civilnog nadzora nad korištenjem snimki na javnim prostorima, jer bi u protivnom, a u slučaju sudskih tužbi i zaštitarske tvrtke i lokalna samouprava, mogli trpjeti veliku financijsku štetu. Promjenom stavka 2., članka 10., skinuta je odgovornost sa zaštitarskih tvrtki za ispravnost ugrađene tehničke opreme, a odgovornost za ispravnosti i redovno održavanje sustava tehničke zaštite prebačena na korisnika.

Kvaliteta ugrađene oprem će sada zasigurno biti manja, ali bi redovitost servisiranja i time ispravnost sustava, mogla biti veća. Izmjenom članka 11., onemogućen je bilo kakva rad čuvara ili zaštitara bilo kod pravne osobe ili obrtnika, bez ugovora o radu. To je vrlo loša anti recesijska mjera. Naprotiv, trebalo je omogućiti bržu fluktuaciju radne snage. Velika je šteta što se nije omogućio rad umirovljenicima, a posebno braniteljima kao zaštitarima ili čuvarima i na taj način smanjili njihovu nezaposlenost ili neprilagodljivost mirnodopskim uvjetima. Zasigurno to ne bi ugrozilo radna mjesta velikog broja nezaposlenih u Hrvatskoj, jer je konstantna potreba za zaštitarima kojih ima malo na tržištu. Nadopunom članka 12., omogućena je nabava veće količine oružja za pravne osobe koje obavljaju isključivo poslove osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti.

Dobar pokušaj, ali krivo zakonski reguliran. Pitanje je gdje su se izgubili obrtnici, zašto samo pravne osobe? Zar se drugim zaštitarskim tvrtkama koje obavljaju i druge poslove privatne zaštite nije moglo, povrh oružja za jednu polovicu zaposlenih omogućiti nabava oružja uvećana za broj zaštitara koji obavljaju pratnju novca…? U članku 13., samo su ispravljene ranije anomalije, dok je nadopuna članaka 14., pojasnila tehničke uvjete i za obrtnike, odnosno uvjete koje moraju ispuniti zaštitarske tvrtke koje ugrađuju sustave zaštite u vozila i protuprovalna vrata. Zadana je dodatna obveza tvrtkama koje su se do sada bavile tim poslovima, što je za njih svakako otegotna okolnost, a koja prilagodba će tražiti izdvajanje novih financijskih sredstava. Došlo je do cjelokupne promjene članak 18. Ključne promjene su uvođenje stručnih naziva po bolonji (prvostupnik), što zapravo znači i dizanje potrebnog obrazovanja za odgovornu osobu. Ublažena je norma kaznene odgovornosti, pa je tako izuzeta kažnjivost za nehajne prometne delikte bez smrtne posljedice, a klauzula rehabilitacije je izbačena, pa treba vidjeti kako će se to tumačiti, odnosno dali će rehabilitirana osoba moći biti postavljena za odgovornu osobu, što ne bi trebalo biti sporno.

Također je ublažena norma prekršajne kažnjivosti, tako da su prepreka ostali samo prekršaji s elementima nasilja, a ne kao do sada svi prekršaji protiv javnog reda i mira, što je dobra odrednica. Izmjenom članka 20., omogućeno je zapošljavanje na radno mjesto čuvara, osoba s nižom stručnom spremom, što bi moglo povećati zaposlenje te skupine nezaposlenih. Ublažena je klauzula kaznene odgovornosti, kako je to pojašnjeno u prethodnom stavku, a problem rehabilitacije je isti. Kod uvjeta prekršajne ne kažnjivosti, također je izbačen nekažnjivosti za sve prekršaje protiv javnog reda i mira. Također su uvedene klauzule koje su neophodne zbog prilagođavanja pravnim stečevinama Evropske unije, što znači da će i strani državljani u Hrvatskoj moći raditi poslove privatne zaštite, što dovodi do ozbiljne konkurencije u zaštitarskom sektoru, za što se treba kvalitetno pripremiti. Novi članka 21., omogućava nekim novim kategorijama dobivanje licenci za zaštitare i čuvare, odnosno oslobađa ih obveze polaženja izobrazbe za čuvare i zaštitare. Izmjene u članku 22., omogućuju i MUP-u da obrazuje čuvare i zaštitare, a dopune članka 23., traže najmanje trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje za zaštitara, a u članku 24., uvedena je obveza za zaštitara – tehničara, pored tehničke srednje škole i obveza polaganja ispita.

Izmjena članka 27. omogućava i čuvarima primjenu ovlasti privremenog ograničavanja slobode kretanja, što je dobro, samo nije jasno kako će to čuvari provesti u praksi kod osoba koje ih neće hitjeti poslušati, obzirom nemaju ovlasti primjene uporabe tjelesne snage. Novi stavak članka 28., (kao i izmjena članka 47.) nalaže svim osobama koje obavljaju poslove privatne zaštite, obavještavanje policije o svim saznanjima o kaznenim djelima i prekršajima s elementima nasilja, njihovim počiniteljima i predmetima počinjenja. Brisanjem stavaka 2. i 3., iz članka 34., ukinuta je obveza izvješćivanja policije o privremenom ograničavanju kretanja osoba, ali tumačeći izmijenjeni članak 37., može se zaključiti da se policiju svakako treba izvijestiti ukoliko se osoba zadrži zbog procjene da ista može dati važne obavijesti za razjašnjavanje događaja. Tu sigurno spadaju osobe za koje se opravdano sumnja da su izvršitelji kakvog kaznenog dijela. Potpuna izmjena članka 40., uvodi neznatne izmjene pri kojim poslovima zaštitar može nositi oružje. Umjesto objekta od značaja za obranu zemlje i skladišta opasnih tvari, stavljen je aktualni termina objekta kritične infrastrukture, te su dodani prostori u kojima se nalaze kulturna, umjetnička, povijesna, znanstvene i tehnička dobra, neovisno dali u javnim ili privatnim zbirkama, s tim da se za osiguranje izmijenjenih točaka traži odobrenje policijske uprave.

Dio članka koji se odnosi na način primjene vatrenog oružja ostao je nepromijenjen. Promjene u članku 41., dodatno potvrđuju neobvezno izvješćivanje policije u slučaju primjene ovlasti privremenog ograničavanja kretanja, i produžuju rok na 48 sati u kojem zaštitarska tvrtka treba dostaviti pismeno izvješće policijskoj upravi u slučaju primjene ovlasti osiguranja mjesta događaja, uporabe tjelesne snage, zaštitarskog psa ili vatrenog oružja. Policijska uprava će zaštitarsku tvrtku, o ocjeni zakonitosti, izvijestiti samo ukoliko ocjeni da su ovlastiti primijenjene nezakonito. Posebna zamjerka izmjeni i dopuni Zakona o privatnoj zaštiti ide cjelokupnoj izmjeni članka 45. Naime, tom izmjenom išlo se na ruku tehničkim lobijima koji već imaju razvijenu tehničku zaštitu. Nespojivo je da se pod tehničku zaštitu uvrsti izrada prosudba ugroženosti jer se ona ne odnosi samo na prosudbu osiguranja štićenog objekta putem tehničke zaštite. U građevinskoj struci zakonom je zabranjeno da ista tvrtka koja radi projektiranje radi i izvođenje radova, dok se u ovom Zakonu to čak i nalaže.

Najviše, u kvaliteti, su takovim odredbama zakinuti upravo subjekti koji žele privatnu zaštitu, a to zasigurno ne bi trebalo biti u interesu zaštitarskim tvrtkama, a posebice ne onima koje se bave samo tjelesnom zaštitom. Promjenom članka 46., omogućuje se smanjenje troškova zaštitarskih firmi jer na intervenciju može ići jedan zaštitar. Novina je i što zaštitar može ići na intervenciju zaprimljenu i putem sredstva javne komunikacije, naoružan. Prostorno je ograničena udaljenost štićenog objekta i interventnog tima, na 50 km. Nadopuna stavka 5., članka 48., nalaže zaštitarskim tvrtkama uvođenje različitih odora, za primjerice obavljanje osiguranja utakmica s redarima, od onih koje koriste licencirani čuvari i zaštitari, koju odoru je svim zaposlenicima dužan osigurati poslodavac (čl. 49. st. 3.). Izmjenom članka 54., unutarnjoj čuvarskoj službi daje se mogućnost zapošljavanja i zaštitara – tehničara. Sukladno izmjenama zakonskih odredbi, izmijenjene su kaznene odredbe.

Zaključak

Umjesto rješavanja ključnih problema zaštitarstva, vidljiva je jasna želja MUP-a da pojačano stavi pod kontrolu zaštitarske tvrtke, a ne da uvede kvalitetniji rad istih, odnosno da im omogući jednostavnije i sigurnije obavljanje poslova privatne zaštite i na takav način pomogne u rješavanju problema velikog broja nezaposlenih, branitelja i umirovljenika, te tako pripomogne punjenju državnog proračuna. Dakle, govorilo se o značajnim poboljšanjima koja bi zaštitarskoj djelatnosti donijela
veće mogućnosti i bolju zaštitu u radu, do značajnih promjena ipak nije se došlo. Izmjene i dopune Zakona o privatnoj zaštiti donijele su neke promjene, ali ništa posebno značajno što bi utjecalo na kvalitetnije i sigurnije obnašanje poslova
privatne zaštite, stoga sam stava da je zaista prije donošenja Pravilnika o tehničkoj zaštiti pa i drugih pravilnika temeljenih na ovim postojećim zakonskim okvirima, potrebno pristupiti cjelokupnom uređenju i donošenju novog Zakona o privatnoj zaštiti.

Prijedlozi rješenja

U novom Zakonu o privatnoj zaštiti trebale bi se naći i odredbe koje će:

➢ omogućiti progon počinitelja kaznenog djela i van perimetra osiguranja, jer počinitelji znaju gdje prestaje ovlast zaštitara i to obilato koriste,
➢ predvidjeti mogućnost zaštitarskog pripravnika, barem za vrijem od pokretanja procedure za dobivanjem licence, do momenta njezinog izdavanja,
➢ prilikom osiguranja javnih okupljanja, posebice onih sportskog karaktera, dozvoliti primjenu većih ovlasti prilikom primjene sredstava prisile, gdje je trebalo omogućiti primjenu palice,
➢ propisati obveznu odgovarajuću zaštitnu opremu za zaštitu zaštitara prilikom rizičnih osiguranja javnih okupljanja jer ovako bez opreme i ovlasti oni samo predstavljaju jednostavnu metu napada i iživljavanja,
➢ odredbe ovog zakona usuglasiti s odredbama Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima i Zakonom o javnim okupljanjima, te Zakonom o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima,
➢ propisati dugo naoružanje kod pratnje novca i vrijednosnica, kao obvezno jer onaj tko je spreman napasti naoružanu posadu pratnje, taj to ne radi kratkim vatrenim oružjem, tako da su zaštitari odmah u nepovoljnom položaju,
➢ dozvoliti rad na ugovor ili povremeno, čime bi se ubrzao proces zapošljavanja zaštitara,
➢ odrediti cijenu satnice čime bi se zasigurno poboljšala materijalna situacija zaštitara i interes za ovom poslovima, te time i kvaliteta usluge,
➢ razdvojiti funkciju sigurnosne procjene ugroženosti i za to propisati stručne kvalifikacije izvršitelja, od tehničkog elaborata kako bi se u sigurnosnu procjenu uključili svi aspekti sigurnosti i time odredilo optimalno osiguranje pojedinog objekta.