Izmjena i dopuna Zakona o privatnoj zaštiti
U ožujku je na sna-gu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatnoj zaštiti, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 26. veljače ove godine. Zakon je objavljen u Narodnim novinama broj 31/10 i počeo se primjenjivati od 18. ožujka. Iako je bilo riječi o znatnim poboljšanjima koja bi zaštitarskoj djelatnosti donijela veće mogućnosti i bolju zaštitu u radu, a neke od prijedloga iznosili su i sami zaštitari, do osjetnijih se promjena ipak nije došlo. Razjedinjene zaštitarske tvrtke i Hrvatski ceh zaštitara očito kod predlagača (Ministarstvo unutarnjih poslova) nisu uspjeli dovoljno nametnuti i argumentirati svo-je stavove, tj. izložiti kvalitetne prijedloge koji bi predlagaču bili prihvatljivi.
Krenemo li od samoga početka, primjećujemo da je članak 2. nadopunjen s neko-liko stavaka koji objašnjavaju neke pojmove ili uvode nove. Tako je jasnije određen perimetar, uvodi se pojam zaštitarskog psa, objašnjava se što je to sve štićeni objekt koji tako, osim građevinskog objekta, postaje i vozilo, plovilo ili osoba. Uvodi se obveza da odgovorna osoba za poslove privatne zaštite mora biti zaposlena na najma-nje pola radnog vremena. Definiran je pojam kritične infrastrukture.
U članku 3. dodaje se stavak koji nameće obveze pravnim osobama i obrtnicima da ako žele zaštititi svoju imovinu i zaposlenike, obvezno moraju angažirati tvrtku ili obrt koji ima odobrenje za obavljanje poslova privatne zaštite ili osnovati vlastitu unutarnju čuvarsku službu. Takav stav zakonodavca svakako ide u korist zaštitarskim tvrtkama i moguće će povećati broj zaposlenih u zaštitarskom sektoru, no pitanje je hoće li svaki poslovni subjekt biti u mogućnosti platiti zaštitare. Zato bi se zapravo moglo dogoditi da neki poslovni subjekti, unatoč želji zaštite imovine i zaposlenika, ostanu nezaštićeni zbog nedostatnih financija. Upitno je i može li država uopće nekome nametati način štićenja privatnih vlasničkih dobara.
Članak 5. sada regulira da sve pravne osobe i obrtnici, žele li obavljati poslove osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, moraju ima-ti posebno odobrenje nadležne policijske uprave. Odredba je zapravo pooštrena i od zaštitarskih će tvrtki tražiti dodatna financijska sredstva.
Cijeli je članak 8. izmijenjen pa sada bolje regulira štićenje oko štićenog objekta, iako nepotrebno naglašava osobu jer je ona u članku 2. svrstana pod štićeni objekt. Uvedena je i obveza izvješćivanja policijske uprave o početku obavljanja poslova privatne zaštite na javnoj površini i prilaganja ugovora, najmanje 24 sata prije počet-ka. Tu je možebitno proširena mogućnost čuvanja štićenog objekta pa i javnog prostora, i tehničkom zaštitom (nije jasan odnos stavka 2. i stavka 3.) Također je u članku 43. izmijenjen stavak 2. koji izričito dozvoljava primjenu tehničke zaštite na javnim površinama. To treba pozdraviti. Ipak, tu je upitna ustavna kategorija prava na privatnost, pa bi trebalo razmisliti o uvođenju civilnog nadzora nad korištenjem snimaka na javnim prostorima jer bi u protivnom, a u slučaju sudskih tužbi, i zaštitarske tvrtke i lokalna samouprava mogli trpjeti veliku financijsku štetu.
Promjenom stavka 2. članka 10. skinuta je odgovornost sa zaštitarskih tvrtki za ispravnost ugrađene tehničke opreme, a odgovornost za ispravnost i redovno održavanje sustava tehničke zaštite prebačena je na korisnika. Kvaliteta ugrađene opreme sada će zasigurno biti manja, no zato bi redovitost servisiranja pa time i ispravnost sustava, mogli biti veći.
Izmjenom članka 11. onemogućen je bilo kakav rad čuvara ili zaštitara, bilo kod pravne osobe ili obrtnika, bez ugovora o radu. To je, smatram, vrlo loša antirecesijska mjera. Naprotiv, trebalo je omogućiti bržu fluktuaciju radne snage. Velika je šteta što se nije omogućio rad umirovljenicima, a posebno braniteljima kao zaštitarima ili čuvarima kako bi se na taj način smanjila njihova nezaposlenost ili neprilagodljivost mirnodopskim uvjetima. To zasigurno ne bi ugrozilo radna mjesta velikog broja nezaposlenih jer je potreba za zaštitarima kojih je na tržištu malo – konstantna.
Nadopunom članka 12. omogućena je nabava veće količine oružja za pravne osobe koje obavljaju isključivo poslove osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti. Dobar pokušaj, ali krivo zakonski reguliran. Pitanje je gdje su se izgubili obrtnici, zašto samo pravne osobe?
Zar se drugim zaštitarskim tvrtkama koje obavljaju i druge poslove privatne zaštite nije moglo, povrh oružja za jednu polovicu zaposlenih, omogućiti nabava oružja uvećana za broj zaštitara koji obavljaju pratnju novca…?
U članku 13. samo su ispravljene ranije anomalije, dok je nadopuna članka 14. objasnila tehničke uvjete i za obrtnike, odnosno uvjete koje moraju ispuniti zaštitarske tvrtke koje ugrađuju sustave zaštite u vozila i protuprovalna vrata. Zadana je dodatna obveza tvrtkama koje su se dosad bavile tim poslovima, što je za njih svakako otegotna okolnost, a prilagodba će tražiti nova financijska izdvajanja. Došlo je do cjelokupne promjene članka 18. Ključne su promjene uvođenje stručnih naziva “po Bolonji” (prvostupnik), što zapravo znači i dizanje potrebnog obrazovanja za odgovornu osobu. Ublažena je norma kaznene odgovornosti pa je tako izuzeta kažnjivost za nehajne prometne delikte bez smrtne posljedice, a klauzula rehabilitacije je izbačena pa treba vidjeti kako će se to tumačiti, odnosno hoće li rehabilitirana osoba moći biti postavljena za odgovornu osobu, što ne bi trebalo biti sporno.
Također je ublažena norma prekršaj ne kažnjivosti, tako da su prepreka ostali samo prekršaji s elementima nasilja, a ne kao dosad svi prekršaji protiv javnog reda i mira, što je dobra odrednica. Izmjenom članka 20. omogućeno je zapošljavanje na radno mjesto čuvara – osoba s nižom stručnom spremom, što bi moglo povećati zaposlenje te skupine nezaposlenih. Ublažena je klauzula kazne-ne odgovornosti, kako je to objašnjeno u ranijem stavku, a problem rehabilitacije je isti. Kod uvjeta prekršajne nekažnjivosti također je izbačena nekažnjivost za sve prekršaje protiv javnog reda i mira. Uvedene su i klauzule nužne zbog prilagodbe pravnim stečevinama EU-a, što znači da će i strani državljani u RH moći raditi poslove privatne zaštite, a to dovodi do ozbiljne konkurencije u zaštitarskom sektoru, za što se treba kvalitetno pripremiti. Novi članak 21. omogućava nekim novim kategorijama dobivanje licenci za zaštitare i čuvare, odnosno oslobađa ih obveze polaženja izobrazbe za čuvare i zaštitare.
Izmjene u članku 22. omogućuju i MUP-u da obrazuje čuvare i zaštitare, dopune članka 23. traže najmanje trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje za zaštitara, dok je u članku 24. za zaštitara- tehničara, uz tehničku srednju školu, uvedena i obveza polaganja ispita.
Izmjena članka 27. omogućava i čuva-rima primjenu ovlasti privremenog ograničavanja slobode kretanja, što je dobro, samo nije jasno na koji će to način čuvari provesti u praksi kod osoba koje ih neće
htjeti poslušati, s obzirom da nemaju ovlasti primjene uporabe tjelesne snage.
Novi stavak članka 28. (kao i izmjena članka 47.) nalaže svim osobama koje obavljaju poslove privatne zaštite, obavještava-nje policije o svim spoznajama o kaznenim djelima i prekršajima s elementima nasilja, njihovim počiniteljima i predme-tima počinjenja.
Brisanjem stavaka 2. i 3. iz članka 34. ukinuta je obveza izvješćivanja policije o privremenom ograničavanju kretanja oso-ba, no tumačeći izmijenjeni članak 37., može se zaključiti da se policiju svakako treba izvijestiti ako se osoba zadrži zbog procjene da može dati važne obavijesti za razjašnjavanje događaja. U to sigurno spa-
daju osobe za koje se opravdano sumnja da su izvršitelji nekog kaznenog djela.
Cjelokupna izmjena članka 40. uvodi neznatne izmjene poslova kod kojih zaštitar može nositi oružje. Umjesto objekta od važnosti za obranu zemlje i skladišta opasnih tvari, stavljen je aktualni termin “objekti kritične infrastrukture” te su doda-ni prostori u kojima se nalaze kulturna, umjetnička, povijesna, znanstvena i tehnička dobra, neovisno jesu li u javnim ili privatnim zbirkama, s tim da se za osiguranje izmijenjenih točaka traži odobrenje policijske uprave. Dio članka koji se odnosi na način primjene vatrenog oružja ostao je nepromijenjen.
Promjene u članku 41. dodatno potvrđuju neobvezno izvješćivanje policije u slučaju primjene ovlasti privremenog ograničavanja kretanja, te produžuju rok na 48 sati u kojem zaštitarska tvrtka treba dosta-viti pismeno izvješće policijskoj upravi u slučaju primjene ovlasti osiguranja mjesta događaja, uporabe tjelesne snage, zaštitarskog psa ili vatrenog oružja. Policijska će uprava tvrtku o ocjeni zakonitosti izvijestiti samo ako ocijeni da su ovlasti primijenjene nezakonito.
Posebna zamjerka izmjeni i dopuni Zakona ide cjelokupnoj izmjeni članka 45. Naime, tom se izmjenom išlo na ruku tehničkim lobijima koji već imaju razvijenu tehničku zaštitu. Nespojivo je da se pod tehničku zaštitu uvrsti izrada prosudbe ugroženosti jer se ona ne odnosi samo na pro-sudbu osiguranja štićenog objekta putem tehničke zaštite. U građevinskoj je struci zakonom zabranjeno da ista tvrtka koja radi projektiranje radi i izvođenje radova, dok se u ovom Zakonu to čak i nalaže. Najviše u kvaliteti, takovim su odredbama zakinuti upravo subjekti koji žele privatnu zaštitu, što sigurno ne bi treba-lo biti u interesu zaštitarskim tvrtkama, a posebice ne onima koje se bave samo tjelesnom zaštitom.
Promjenom članka 46. omogućuje se smanjenje troškova zaštitarskih tvrtki jer na intervenciju može ići jedan zaštitar. Novost je što zaštitar može ići na intervenciju zaprimljenu i putem sredstava javne komunikacije, naoružan. Udaljenost štićenog objekta i interventnog tima prostor-no je ograničena na 50 km.
Nadopuna stavka 5. članka 48. zaštitarskim tvrtkama nalaže uvođenje različitih odora za, primjerice, obavljanje osiguranja utakmica s redarima, od onih koje kori-ste licencirani čuvari i zaštitari, pri čemu je odoru svim zaposlenicima dužan osi-gurati poslodavac (čl. 49. st. 3.)
Izmjenom članka 54. unutarnjoj se čuvarskoj službi daje mogućnost zapošljavanja i zaštitara-tehničara. Sukladno izmjenama zakonskih odredbi, izmijenjene su i kaznene odredbe.
Članak možete pogledati na sljedećim poveznicama:
Ili u PDF formatu: Izmjena i dopuna Zakona o privatnoj zaštiti
No Comments