Metode suzbijanja organiziranog kriminaliteta

[krim. Željko Cvrtila]

Do sada smo nekoliko članaka objavili na temu organiziranog kriminaliteta, objašnjavajući tu pojavu i načine suzbijanja kroz različite metode. Obzirom organizirani kriminal djeluje kroz posebne, sofisticirane metode, tijela koja se bave suzbijanjem istog, trebaju pronaći adekvatan odgovor. Znamo da u svom kriminalnom djelovanju nositelji organiziranog kriminaliteta, posebno koriste: zajedničkim počinjenjem kaznenih djela s više osoba, skrbe se svojim članovima i njihovim obiteljima, interni sustav sankcija, raznovrsnost kriminalne djelatnosti, podjelu kriminalnih zadaća i uloga, nasilje i zastrašivanje, korupciju, planiranje kriminalnih aktivnosti, ustrajnost, tajnost, kriminalnu reputaciju, pranje novca, monopol na kriminalno djelovanje, gospodarski i financijski načini poslovanja, kriminalno poduzetništvo, povezanost s politikom, medijima, sudstvom i državnom upravom, međunarodno povezivanje, silu i oružje u međusobnim sukobima, javno eksponiranje nositelja organiziranog kriminaliteta, kaznena djela visokog profita, specijaliziranost, timove branitelja kao stalne pravne savjetnike, ilegalno stečeni novca za lagodan život i daljnje razvijanje kriminalne djelatnosti.

Stoga se postavlja logično pitanje kako suzbijati taj sofisticirani pojavni oblik teškog kriminala. Poznato je koliko je struktura organiziranog kriminaliteta složena i uvezana s različitim sferama društva, ali je njegovo suzbijanje još složenije. Kako se organizirani kriminal ne koristi dosad poznatim tradicionalnim metodama djelovanja u ostvarivanju svoga kriminalnog cilja, tako se ni njegovo suzbijanje ne može provoditi tradicionalnim, do sada vrijedećim i poznatim metodama borbe protiv kriminala. Nositelji i izvršitelji kaznenih djela unutar organiziranog kriminaliteta nisu sputani zakonskim okvirima, ne moraju paziti na povredu ljudskih prava (krše ih namjerno), na prekoračenje ovlasti, na temeljito, zakonsko i pravilno postupanje, pri izvršavanju svojih kriminalnih djelatnosti, kao što je to slučaj s pripadnicima tijela koja se bave otkrivanjem i procesuiranjem počinitelja tih kaznenih djela. No oni dobro paze da ne budu otkriveni i sankcionirani.

Klasični sustavi kaznenog prava pokazuju niz slabosti u suprotstavljanju organiziranom kriminalu, smatra Bačić¹, s obzirom na moć zločinačkih organizacija i metode njihova kriminalnog djelovanja. Suvremena globalna strategija suzbijanja organiziranog kriminaliteta pravnim instrumentima kaznenog materijalnog prava trebala bi se bazirati na presijecanju i sprječavanju stalnog dotoka ilegalnog kapitala i njegovo prelijevanje u legalne gospodarske tijekove, te presijecanju veza nositelja organiziranog kriminala sa strukturama državne vlasti, financija i gospodarstva, što znači vođenje djelotvorne antikorupcijske politike, jer se korupcija smatra srcem organiziranog kriminala.

Dakle, neophodno je uvesti posebne inkriminacije za: uspostavu same zločinačke organizacije, pranje novca, sofisticirane financijske prijevare, nove pojavne oblike gospodarskog i kompjutorskog kriminala, korupcije, te provesti jačanje demokratizacije političkog života, transparentnost djelovanja državne uprave, izradbu promotivnih programa za jačanje javne svijesti o štetnosti korupcije i drugih kaznenih djela u svezi s organiziranim kriminalom, nadzor kretanja pojedinih osoba, prikupljanje potrebnih kriminalističko-obavještajnih podataka, infiltracija policije u strukturu zločinačkih organizacija, zaštitu potencijalnih svjedoka, proaktivno djelovanje policije i tijela kaznenog progona, proširenje istražnih tehnika uvođenjem prikrivenih izvidnih mjera, prebacivanjem tereta dokazivanja na okrivljenika u postupcima oduzimanja koristi stečene kaznenim djelom, svjedočenja zaštićenih i svjedoka pokajnika kojima se može ublažiti kazna ili dati djelomični imunitet od kaznenog progona.

Kriminalističke istrage u svezi s organiziranim kriminalom trebaju biti proaktivne, odnosno djelovanje i prije no što se određeni kriminalni događaj dogodio (evidentirao), što znači da se trebaju primjenjivati nove istražne tehnike koje anuliraju prikrivenost kao značajku organiziranog kriminala, odnosno omogućuju ulazak u njegovu tajnu sferu.

Naravno da se uvođenjem mogućnosti primjene u kaznena zakonodavstva posebnih izvidnih mjera, a posebice njihovom primjenom, u svim zemljama postavlja pitanje zaštite ljudskih prava, zbog njihova proaktivnog djelovanja i dubljeg zadiranja u prava i slobode građana. No biranjem između dva zla, neporočni građani, a takvih je ipak većina u svim društvima, uvijek se radije odlučuju za posebne izvidne mjere, vodeći pritom računa da se i sami mogu naći pod njihovim djelovanjem, ali računajući na svoj neporočni način života, toga se uglavnom ne plaše. U skladu s tim i države, svjesne opasnosti od organiziranog kriminala, ipak pribjegavaju, koliko god to bilo nepopularno, uvođenju posebnih ovlasti tijelima koja se bave suzbijanjem ove vrste kriminala.

Singer² kaže da se upravo radi očuvanja temeljnih prava i sloboda građana nameće jasan zahtjev svakoj državi da ne tolerira slobodu i prava onih koji njihovom zloporabom, a nošeni nezasitnom pohlepom za novcem i moći, zločinom

• Bačić, F., Neki kaznenopravni aspekti problematike organiziranog kriminaliteta, HLJKPP, 1/99.

• Singer, M., Organizirani kriminal, HLJKPP, 2/98.

ugrožavaju prava i slobode drugih te demokratske osnove društva. U protivnom, mogli bi se dovesti u apsurdnu poziciju, u kojoj bi žrtve kriminala bile slabije zakonom zaštićene od samih kriminalaca.

Osnovna metoda i pretpostavka koja otvara vrata svim daljnje navedenim metodama za uspješno suzbijanje organiziranog kriminaliteta jest pravna, zakonska podloga, koja omogućuje primjenu određenih mjera, što je otklon od dosadašnjeg poimanja prava, ljudskih prava i sloboda što je prevladavalo u dosadašnjim zakonskim rješenjima. To je nužno jer je i organizirani kriminal otklon od svih dosadašnjih poimanja o izvršavanju kaznenih djela. Prvotno je potrebno, u bilo kojoj zemlji u kojoj se želi uspješno suzbijati organizirani kriminal, stvoriti takve zakone i njihove odredbe koji omogućuju primjenu određenih, u praksi dokazanih kao djelotvornih metoda, za suzbijanje ove vrste kriminala. Osnovno je promijeniti i prilagoditi kazneni, procesni i policijski zakon kako bi oni tijelima državne vlasti dali alate za borbu protiv organiziranog kriminaliteta.

Potom je potrebno organizirati i tehnički i kadrovski opremiti ta tijela, a tek nakon toga, u trećoj fazi, primijeniti nove metode i načine rada. Uređeni pravni sustav daje sigurnost i tijelima progona da postupaju pravilno i ispravno, a i građanima da se neće nepotrebno kršiti njihova osnovna ljudska prava. Često se istražiteljima čini da su sputani zakonskim odredbama, no prijeko je potrebno pronaći ravnotežu između učinkovitosti i poštovanja prava čovjeka, a i za svakog je istražitelja bitno ponašati se u okviru pravila, nego poslije osobno snositi konsekvence od te iste države i društva, čije interese misli da štiti kada eventualno krši propisana ili još gore, primjenjuje nepropisana pravila, ali prihvaćena kao opća pravila međunarodne zajednice.

Područje izvršenja kaznenih sankcija prema osuđenim nositeljima organiziranog kriminalnog djelovanja treba se, s kriminološkog motrišta podvrgnuti određenim promjenama shvaćanja tradicionalnih penoloških načela, jer ovi (profesionalizirani) počinitelji izvršavaju kaznena djela s uračunanim rizikom da će biti razotkriveni, tako da ne mogu koristiti sve povlastice penološkog sustava predviđene za resocijalizaciju klasičnih počinitelja.

Traži se prihvaćanje novih promišljanja u kaznenom i drugom zakonodavstvu, te sinergičnu djelatnost državne vlasti poduzimanjem primjerenih i s međunarodnim dokumentima usklađenih preventivnih, represivnih, ustrojstvenih i edukativnih mjera, smatra Krapac³, i dodaje kako je iskustvo pokazalo da najučinkovitiju represivnu strategiju u suzbijanju organiziranog kriminala čine mjere prepoznavanja i razbijanja kriminalnih struktura koje policija poduzima u svojoj proaktivnoj djelatnosti. Stoga državna antikriminalna djelatnost treba težište svoje akcije prebaciti s represivnih na preventivne mjere, a to se u kaznenopravnoj teoriji označava kao „prevencija kroz represiju“.

Metode suzbijanja organiziranog kriminaliteta možemo podijeliti na opće i prikrivene. U opće metode možemo ubrojiti:

• Oduzimanje kriminalne imovinske koristi,
• Svjedočenje svjedoka pokajnika,
• Zaštitu svjedoka,
• Specijalizirana tijela za suzbijanje organiziranog kriminaliteta,
• Međunarodna policijska suradnja,
• Financijske istrage,
• Sprječavanje pranja novca,
• Prevencija organiziranog kriminaliteta.

U posebne, prikrivene metode suzbijanja organiziranog kriminaliteta možemo ubrojiti:

• Proaktivno djelovanje policije,
• Uporaba prikrivenih istražitelja,
• Elektronički nadzor komunikacija,
• Kompjutorsko sravnjivanje podataka.

Kao što vidimo, suzbijanje kriminaliteta je i uz odgovarajuće propise vrlo komplicirana misija. Različite odredbe, različitih propisa omogućuju različite metode koje se koriste u suzbijanju organiziranog kriminaliteta.

O nekim navedenim metodama već je pisano, ali kako bi čitateljima približili svu kompleksnost organiziranog kriminaliteta i njegovog razarajućeg utjecaja na društvo, o nekim metodama za suzbijanje organiziranog kriminaliteta ćemo pisati u nekim od narednih tekstova gdje ćemo pokušati šire pojasniti navedene metode s posebnim osvrtom na financijske istrage i prikrivene metode, o kojima se malo govori u javnosti, a čine ključnu okosnicu suzbijanja organiziranog kriminaliteta. Nadam se da će vam biti zanimljivo pratiti naredne tekstove!?

• Krapac, D., Pogled na neke važnije odredbe novog hrvatskog kaznenog zakonodavstva o organiziranom kriminalitetu i pitanja nji hove praktične primjene, HLJKPP, 2/98.

Članak možete pogledati na sljedećim poveznicama:

• CROSBI

Ili u PDF formatu: Metode suzbijanja organiziranog kriminaliteta